Josipovac slavi! 18.03.2014.

U prijepodnevnim satima položeni su vijenci kod spomen obilježja u parku uz Osnovnu školu, a u crkvi svetog Josipa služena je misa. Na svečanoj sjednici Vijeća Mjesnog odbora razgovaralo se o problemima s kojima se svakodnevno susreću stanovnici Josipovca, a koji se odnose ponajprije na infrastrukturu koja još nedostaje – rekao je predsjednik Mjesnog odbora Željko Kovačević. Tu je ponajprije spomenuo neke, još neasfaltirane ulice, te kuće do kojih još nije došao vodovod i kanalizacija, a o čemu je izvjestio i zamjenika gradonačelnika Denisa Ambruša prilikom obilaska Josipovca. Osim infrastrukture cilj je u Josipovac dovesti i sadržaje kojima bi postao pravo predgrađe Osijeka za što već postoje preduvjeti (Južna obilaznica, autoput, blizina Drave i Karašice, te tramvajska pruga u Višnjevcu za koju je izrazio nadu kako će biti produžena i kroz Josipovac).

U poslijepodnevnim satima mještani će uživati u zabavnom programu smještenom u centru Josipovca.

 

O SVETOM JOSIPU

Središnja je svetkovina u ožujku blagdan svetog Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika svete Crkve. Mjesec  je ožujak posvećen svetom Josipu kao njegov mjesec. Sveti Josip, zaručnik je Marijin i Isusov hranitelj. Odlukom Hrvatskog sabora iz 1687. godine, proglašen je zaštitnikom hrvatskog naroda.

Josip je bio potomak iz Davidova kraljevskoga roda te je po njemu i Isus bio Davidov potomak. Radio je kao siromašni tesar iz Nazareta i u njegovoj je blizini Isus proveo svoje djetinjstvo i mladost, živeći jednostavnim radničkim životom. Kršćani slave Josipa, Marijinog zaručnika i Isusova poočima kao sveca i kao Božjeg odabranika, kome je Bog povjerio da bude glava nazaretske obitelji u kojoj se ostvarilo Isusovo utjelovljenje. Uz svoj tesarski rad, Josip je bio vjernik. Molio je i čitao Sveto pismo, pristao je vršiti Božju volju i da Bog po njegovu životu čini svoja djela. Josip je bio toliko spreman Bogu vjerovati, da nije sumnjao ni onda kada mu je Bog govorio u snovima. Bog mu je u snu rekao, da uzme Mariju za svoju ženu i da se ne boji onoga što je u njoj začeto. Kasnije mu je također poručio, da uzme Mariju i dijete i ode u Egipat, i da se također u određeno vrijeme vrati iz Egipta i nastani u Nazaretu.  Josip zajedno s Marijom i Isusom čini Svetu obitelj.

O JOSIPOVCU

Josipovac (njemački: Sankt Josef ) je prigradsko naselje grada Osijeka, u Osječko-baranjskoj županiji. U dokumentima se spominje 1780. godine kao dio valpovačkog vlastelinstva u koje je Gustav barun Prandau naselio prvih sedam njemačkih obitelji. Josipovac i Kravice čine jedno selo, a dijeli ih mali most preko kanala – potoka, koji se malo podalje ulijeva u korito Drave. U crkvenom pogledu Josipovac je od svoga početka bio filijala župe Petrijevci.     Župom postaje u novije vrijeme, točnije 1. listopada 1969. godine Dekretom Biskupijskog ordinarijata u Đakovu od 25. rujna 1969.godine pod brojem 400. Između župe Rođenje  BDM u Višnjevcu i Josipovca granica je kanal Crni Fok i Petruš. Crkva svetog Josipa građena je od 1884. do 1886. godine. Nacrte je izradio August Lerch, vlastelinski mjesnik, a ujedno je i vršio i građevinski nadzor radova. Među inicijatorima gradnje u župnoj su kronici posebno zapisani Ivan Neubauer trgovac dužicama, Josip Schremf kolar, Ivan Pirk poljodjelac i Antun Freimut. Svoj su prijedlog iznijeli župniku Luki Užareviću i vlastelinu Gustavu barunu Prandau. Znatnije prihode za izgradnju crkve darovali su sam barun, osječki veletrgovac Lozern Jager, a najveći prihod dobiven je od prodaje seoske šume „Rit“ koju su Josipovački žitelji prodali te su svotu jednoglasno opredijelili za izgradnju crkve. Prema zabilješkama iz kronike, mještani su sami sebi nametnuli dobrovoljni porez, davajući svake godine mjeru žita od oženjenog para kroz niz godina. Na taj način su mještani od sakupljenog novca kupili od Gregora Mauzera, Krištofa Heima i Ivana Fischera po povoljnoj cijeni dva susjedna gradilišta i započeli gradnju. Crkva je ne bila samo sagređena, nego i namještena potrebnim inventarom. Postavljena su tri drvena oltara (Sv. Josipa – glavni oltar, Majke Božje i Sv. Florijana – pokrajni) u „tirolskom stilu“. Radio ih je i postavljao kipar Stefan Heidenbauer iz Graza.Župski dom sagrađen je 1969. godine. Crkva je obnavljana za župnika Borisa Gombarevića, kada je uređeno pročelje i stavljen bakar na toranj.

Stanovnici Josipovac prije II. svjetskog rata bili su Nijemci. Iza rata su prisilno napustili Josipovac i iselili u Njemačku. Izvori govore da je na području Josipovca postojao sabirni logor Josipovac (njemački: Arbeitslager Sankt Josef ) koji je bio logor osnovan od strane komunističkog režima u Jugoslaviji za Nijemce i Austrijanace u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. U službenim logorskim dokumentima, logor Josipovac označen je kao Radni logor Josipovac, a neki drugi ondašnji dokumenti logor Josipovac nazivaju Logor za iseljavanje Nijemaca Josipovac, te Centralni logor za protjerivanje Nijemaca Josipovac.Radni logor Josipovac osnovan je na kraju Josipovca prema Bizovcu, gdje su otprije bile barake njemačke Radne službe “Arbeitsdienst” i bio je ograđen visokom bodljikavom žicom. Tijekom svibnja 1945. godine u logor Josipovac internirano je više od 3.000 osoba, uglavnom starijih osoba, žena i djece.
Prema zabilješkama logoraša Michaela Hantlera, u logoru Josipovac umrlo je 55 osoba. Do sada je poimenično utvrđeno 38 žrtava logora Josipovac, a procjenjuje se da je u logoru Josipovac stradalo oko 100 osoba. Komunističke vlasti su, čini se, namjeravale što više Nijemaca protjerati iz zemlje. Transporti sa slavonskim i bosansko-posavskim folksdojčerima iz Radnog logora Josipovac i Radnog logora Valpovo, a i drugih logora, upućivani su od početka srpnja 1945. iz Osijeka preko Slavonskog Broda, Zagreba te Ljubljane. U prepunim stočnim vagonima, bez dovoljno hrane i vode, iscrpljena većina pobolijeva, a neki višednevno putovanje nisu preživjeli. Iz logora Josipovac 8. srpnja 1945. upućen je željeznički transport s oko 3.000 logoraša, od kojih nitko nije znao odredište. Nakon dugoga iscrpljujućeg puta, logoraši su dva dana bili zatvoreni u prepunim stočnim vagonima u Leibnitzu u Austriji, a zatim ih je oružana pratnja istjerala i jednostavno ostavila. Dva dana kasnije, 10. srpnja 1945., Radni logor Josipovac je raspušten, a manji broj logoraša koji je preostao, prebačen je u obližnji Radni logor Valpovo.
Na mjesto Nijemaca su se doselili novi stanovnici Dalmatinci, Bosanci i Hercegovci te se u Josipovac doselio i veliki broj Zagoraca u tzv. Stari dio mjesta. Zbog blizine Osijeka novopridošli stanovnici su se lako zaposlili i izgradili kuće. Josipovac ima blizu 5000 stanovnika, a Župa svetog Josipa nakon osnivanja nove Župe svetog Luke 1994. godine ima 2500 stanovnika.

Prema prostorno-planskoj dokumentaciji Grada Osijeka, Josipovac je definiran kao stambena zona.  U novije vrijeme teško je naći kućno mjesto zbog velikog interesa stanovnika grada za život u prigradskom naselju. Predviđa se da bi se broj stanovnika u Josipovcu u dugoročnom planskom razdoblju mogao znatno povećati. Josipovac bi se u urbanističkom smislu i prema navikama stanovnika mogao ocijeniti kao mjesto između ruralnog i urbanog.

/izvor web stranica KUD-a Josipovac/

autor: Amoreta Bajto

HRT Radio Osijek, 18.03.2014.

https://radio.hrt.hr/radio-osijek/clanak/josipovac-slavi/47007/